VIŠE

Ghana Knežević: Ako ti je dobro, zapitaj se može li još bolje

Baš sada kada želim podjeliti svoju priču o ličnom putu razvoja doba je godine kada je posebno teško.

Moja priča je jedna sasvim standardna priča o stidljivoj djevojčici koja je poželjela pokazati svijetu ko je. Ništa drugačija od mnogih drugih. Fenomenalan student, fenomenalno društvo i fenomenalna bezbrižnost u svojoj zoni sigurnosti.

I tako sve do jednog dana 2012. godine. Moja priča samootkrivanja iako je počela još 2010. suštinski počinje jednim velikim gubitkom.

Ghana Knežević, NLP trener, Coach i Reiki Master

Tema promjena je nešto sasvim prirodno i logično. Nesumljivo svi možemo da se sjetimo kako smo nekad u nekim stvarima bili početnici, a danas vladamo mnogim vještinama. Bez obzira da li se radi o vožnji bicikla, učenju jezika, ovladavanju nekih poslovnih vještina ili prevazilaženju unutrašnjih ograničenja potoji put koji se treba preći. Te 2010. kada sam bila na prekretnici svog života i birala čime ću krenuti da se bavim upoznala sam se sa NLP metodologijom. NLP mi je dao odgovor na sva pitanja o životu, suštini, odnosima i uspjehu, i pred kraj NLP Master edukacije počela sam da razmišljam o tome kako želim sve, baš sve naučeno da testiram i stavim u službu ličnog napretka.

Govorila sam sebi: „Prije Trenerskog NLP treninga i Coaching Akademije želim da testiram i živim sve NLP principe“.

Nisam ni pomišljala pred kakav će me test život staviti. I onda se desio telefonski poziv koji je bio moj „wake up call“. To jutro telefon je čini mi se satima zvonio, a ni ja ni moja cimerka kao da nismo željele da se probudimo i javimo. Napokon kada se cimerka javila i predala mi uzrujano telefon čula sam „Izgubili smo Saku“ – zvučalo je kao patetična izjava strašnog događaja. Krenula sam da plačem, pa stala, pa opet krenula, ali kao da nisam mogla da shvatim. I onda je uslijedila misao: „Ok, njoj je sada lako, ne boli je“.

Taj dan i naredna tri dana po mnogo čemu su značajna, ali najjača misao tih dana bila je da se vraćam u Crnu Goru – to je bio vrlo jasan znak koje ne dobijamo često u životu. Toliko jak da nisam imala ni trunku sumnje da mene ovdje čeka čitava jedna misija. O teškim trenucima prihvatanja neću ni da pričam jer je to nešto što se ne može opisati, što boli do kosti i mjenja iz kosti pa na dalje.

Treći dan od njene smrti sjedala sam na terasi i upijala sunce gledajući u naš divan Bokokotorski zaliv kada me je najednom obuzela ogromna količina nekakve neobjašnjive energije. Bilo je to nešto nalik mješavini Ljubavi, Stvaranja, Radosti i Ispunjenosti Životom. Udahnula sam duboko i osmjeh nisam mogla sakriti, pa još jednom i još jednom… Shvatila sam da kroz pukotine mog srca svjetlost je našla put, dobila sam novi život i došlo je do svjesne misli o tome. Prećutno sam se zaklela da više nikada neću traćiti vrijeme svog života. Shvatila sam da sam karika koja mora povezati ostale. Shvatila sam da je to momenat kada ja preuzimam jednu posve drugu ulogu od dotadašnje. Izgubivši sestru kao da sam je prvi put dobila, shvatila koliko mi mnogi ljudi znače i koliko je sada na meni da živim i za sebe i za nju na neki način. Čudno je izgledalo, ali ja sam od tada postala nepoporavljivo pozitivna. Sa svim saznanjima o strategijama najvećih postignuća bila sam uporna i kada sam gubila viziju radila sam sve da budem u dobrom stanju i da smišljam nove puteve. I „čudesa“ su po malo počela da se dešavaju.

Dobila sam posao u Porto Montenegru, izgradila nevjerovatne kontakte, napredovala i napokon se usudila na potez „izlaska iz okvira“. Toliko sam svoj mentalni sklop osnažila da više nije bilo opcije za nazad. Ideja se samo razvijala i ja sam rasla. Iz prvog usuda danas izrasta na desetine projekata na temu ličnog razvoja godišnje, a sve u svrhu kvalitetnijeg korištenja života koji nam je dat. Iza svih nesigurnosti spolja, unutra u dubini mog bića postojao je jedan sitni i tanani glasić, kao i kod svih vas, koji je govorio „U tebi je genijalnost“. Od nepovjerenja prema ovom glasu, do ismijavanja i testiranja, danas uspješno sarađujem sa njim i izgleda da postaje sve snažniji. Uvijek sam se interesovala za konflikte kao temu i kada sam davno na studijama jednom kliničkom psihologu rekla da bih htjela da usavršim Konflikt Menadžment – čula sam podsjeh i riječi: „To ni ne postoji“. Bila sam dovoljno pametna da se ne rasporavljam, a danas pokazujem da itekako postoji i šta ko radi.  „Ja mirim“. Istina je da najčešće sa klijentima radim na tome da se pomire sami sa sobom, a ne sa drugima i da prevaziđu unutrašnje konflikte, ali odatle potiče zapravo i čitava filozofija srećnog života za koji nekada ni ne slutimo koliko daleko može da nas odvede.

Sve što sam do sada naučila jeste da vidim u svakome genijalnost. Ako me pitate kako, odgovor je „…lako kad je pronađeš u sebi“, a ako me pitate zašto odgovor je „…jer je to istina“- istina koju sam otkrila i koju dokazujem svaki dan.

Ako vam je teško, ako ne znate od čega da krenete, ako se osjećate usamljeno sa svojim problemima najrazličitije prirode znajte da postoji svrha koja vam svo vrijeme stoji pred očima i da poteškoće čekaju da prevazilaženjem istih dobijete veliki nauk i probudite se iznova kao ja. A ako vam je pak dobro, zapitajte se može li bolje jer, znate šta? Ovaj je život zaista šteta propustiti, a tako dobro slobodno živjeti. Ovaj je život prilika koja čezne da se ostvari. Ti dragi moj i draga moja možeš nastaviti da se krećeš sporo, dugo i teško, a sa druge strane koliko god da već znaš možeš ubrazati proces učenja, sazrijevanja, rasta i od toga uzeti najkvalitetnije priče svog života.

Ni jedno drvo ne raste do pola, ni jedna životinja ne odluči usporiti svoj razvoj, a čovjek ima priliku da bira i ima priliku i da ubrza i izdigne se.

Dajte sebi vrijeme, dajte sebi snagu, dajte sebi mogućnost da se izdignete.

____________

Autor: Ghana Knežević, NLP trener, Coach i Reiki Master